POSTPANDEMIJSKE godine su obilježene s dva velika trenda: visokim rastom cijena i visokim rastom plaća. U nekim mjesecima su cijene rasle brže od plaća, a u nekim obratno. Državni proračun se punio neočekivano dobro jer primarno ovisi o PDV-u, a to je vladajućima omogućilo da prije izbora snažno povećaju plaće u javnom sektoru.
Mirovine su rasle najmanje, posebno zbog niske baze, manje nego plaće u javnom sektoru i privatnom sektoru. Nakon što je “počastila” javni sektor, vlada je odlučila povećati plaće sama sebi, i to za golemih 83 posto. Iako je privatni sektor jedini neto uplatitelj u državni proračun, u smislu da jedini više uplaćuje u njega nego što iz njega dobiva, rast plaća je u njemu najmanji.
Rezultat je da oni koji financiraju državu, radnici u privatnom sektoru, imaju daleko manji rast plaća od zaposlenih u javnom sektoru i državnih dužnosnika (vlada, sabor…). Udar rasta cijena je tako najteži na njih i na umirovljenike.
Snažan rast plaća u privatnom sektoru je stvorio prijezir kod sindikata, odmah su zatražili i dobili visoki rast plaća u javnom sektoru
Relativno snažan rast plaća u privatnom sektoru kroz 2023. je u sindikata stvorilo prijezir koji je više puta javno izražen, pa je od države zatražen snažan rast plaća u javnom sektoru. Sretna okolnost za sindikate je bila što su dolazili izbori pa se relativno lako moglo ucjenjivati.
Prihodi od poreza na robu, u što spadaju PDV i trošarine, 2023. su rasli za 2.5 milijardi eura u odnosu na prethodnu godinu. Zbog rasta cijena, koji pozitivno djeluje na prihod države od PDV-a, proračun se toliko dobro punio da je napravljeno nekoliko rebalansa da bi se odlučilo gdje transferirati neplanirane prihode.
Lobiranje sindikata je urodilo plodom pa su netom prije izbora plaće u javnom sektoru drastično povećane, između 30 i 45 posto. Povećanje je bilo toliko veliko da je praktički preko noći prosječna bruto plaća u Hrvatskoj narasla za 124 eura.
Plaće u javnom sektoru otprilike rasle dvostruko više nego u privatnom
Uspoređujući lipanj ove godine s prošlom, prosječna neto plaća svih zaposlenih u Hrvatskoj je veća za 165 eura. To je rast od 14.35 posto, a kada se korigira za rast cijena u istom razdoblju, onda realni rast iznosi 11.5 posto.
Zbog predizbornog povećanja plaća u javnom sektoru njihov rast je puno veći. Hrvatska nema (ili ako ima, onda ga ne objavljuje javno) registar svih plaća u javnom sektoru, ali možemo procijeniti koliko iznose na temelju podataka o plaćama za djelatnosti u kojima dominira javni sektor: javna uprava i obrana, obrazovanje te djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi.
Rast je bio daleko veći nego kod svih zaposlenih zajedno, a ta razlika bi se još više povećala da se potpuno odvoje radnici u javnom sektoru. U djelatnostima javne uprave i obrane prosječna je neto plaća narasla za 330 eura (24.32 posto), u obrazovanju 275 eura (22.20 posto), a u djelatnostima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 379 eura (26.37 posto).
Aproksimativno, kada bi se iz prosječne plaće svih zaposlenih sasvim razdvojile plaće između javnog i privatnog sektora, rast u javnom bi bio otprilike dvostruko veći nego u privatnom.
Mirovine su rasle najmanje
Situacija u mirovinskom sustavu Hrvatske nikada nije bila dobra, ali je zbog rasta zapošljavanja i plaća zadnjih godina bolja nego prije. Da bude jasno, situacija je još uvijek takva da mirovinski sustav ne bi mogao opstati bez izravnih “donacija” iz proračuna, ali je nešto manje katastrofalna situacija nego što je bila prije 10-ak godina.
Primjerice, danas je omjer radnika i umirovljenika 1.35:1 a 2015. je bio 1.14:1. Broj onih koji uplaćuju u mirovinski sustav je narastao s 1.4 milijuna u siječnju 2015. na 1.65 milijuna u siječnju ove godine. 2015. je uplaćeno 2.76 milijardi eura doprinosa za mirovinsko osiguranje, a 2023. 4.38 milijardi eura.
Slijedom poboljšanja situacije u mirovinskom sustavu, rastu i mirovine. U godinu dana, od lipnja prošle godine do lipnja ove, prosječna starosna mirovina povećala se za 73 eura neto. U apsolutnom iznosu je rast plaća u privatnom sektoru bio dva puta veći, a u javnome između četiri i pet puta veći.
Izuzetak su starosne mirovine onih koji imaju 40 i više godina radnog staža, koje su rasle za 109 eura. Još uvijek daleko manje nego plaće, čak do tri puta manje nego u javnom sektoru. Tek svaki peti umirovljenik u starosnoj mirovini ima 40 i više godina radnog staža, a njihova prosječna neto mirovina je 65 posto neto plaće. Inače je prosječni radni staž umirovljenika u Hrvatskoj 33 godine.
Plenković je najviše digao plaću sebi samome
Najveći rast primanja su ove godine ostvarili državni dužnosnici, tj. predsjednik Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković, predsjednik sabora Goran Jandroković, ministri i ostali članovi vlade, saborski zastupnici, državni tajnici itd.
Njima je osnovica za izračun plaće narasla s 516.27 eura na 947.18 eura, čak 83 posto. Prema starijem izračunu, to znači da je plaća premijera Andreja Plenkovića narasla s 3263 eura neto na 5535 eura neto, a nova plaća je više od četiri puta veća od prosječne neto plaće.
Privatni sektor financira, javni sektor uzima
Jasno je da su plaće najviše rasle državnim dužnosnicima (premijer, predsjednik, ministri, zastupnici u saboru…), zatim u javnom sektoru, a najmanje su rasle plaće u privatnom sektoru i mirovine. S obzirom na to da se 40 posto isplaćenog iznosa mirovina financira iz državnog proračuna, a ne iz doprinosa, država je mogla povećati mirovine na isti način kako je povećala plaće u javnom sektoru.
Dinamika u Hrvatskoj je jasna. Privatni sektor jedini puni proračun (neto, kada se uzme u obzir koliko se uplaćuje, a koliko dobiva iz proračuna), u javnom sektoru plaće rastu dva puta više dekretom države baš prije izbora, a umirovljenici ionako glasaju prema stranačkoj stegi pa ih nije potrebno ni kupovati predizbornim rastom mirovina.
U zdravim ekonomijama je pravilo da javni sektor ima manje plaće od privatnog zbog veće sigurnosti posla i ostalih beneficija. Takva situacija je polako nastajala u Hrvatskoj, ali su se sindikati pobunili, više zbog prezira prema privatnom sektoru nego samih plaća. Rezultat? Unatoč snažnom rastu plaća zaposlenih u privatnom sektoru, rast u javnome je dvostruko veći.